Srednja škola Stjepana Sulimanca

Svjetski dan poezije UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta.

Prema dostupnim podatcima, svjetski dan poezije slavio se još od 1505. godine. Uglavnom se obilježavao u listopadu, najčešće 15. listopada, na rođendan velikoga rimskog pjesnika Vergilija. Sve do UNESCO-ova službenog proglašenja, praznik je naizmjenično slavljen u listopadu i studenome. Ta tradicija obilježavanja održala se do danas u mnogim zemljama.

Osim što se 21. ožujka slavi Svjetski dan poezije, taj je nadnevak bitan i zato što se 21. ožujka 1913. godine u Gorskome kotaru rodio hrvatski pjesnik, esejist, pripovjedač i kritičar Ivan Goran Kovačić. U njegovu se čast već desetljećima održava festival poezije u Luvodolu – Goranovo proljeće, koji je za pjesnike najveći dan u godini.

Kreativnom radionicom koju je organizirala nastavnica hrvatskoga jez8ika Ana Jakupec-Rakijašić u našoj smo školi obilježili Svjetski dan poezije. Učenici su čitali odabrane pjesme hrvatskih pjesnika - Dobriše Cesarića, Josipa Pupačića, Tina Ujevića i Silvija Strahimira Kranjčevića. Nakon toga izdvajali su stihove koji su im se najviše svidjeli. Za kraj su se i sami okušali u pisanjuu stihova, inspirirani djelima navedenih autora.

U nastavku pročitajte stihove naših učenika.

Doček utjehe

Znam da me čeka,

utjeha mirna i tiha

srcu opuštajuća,

baš onakva kakva mi treba.

Hrvoje Baltić, 1.a

Povratak u djetinjstvo

U ono more duboko

pobjeć ću iz svog mraka,

i smjelo sići u njeg

sa štapom čarobnjaka.

Ulazim u tamu veliku,

sa sobom nosim sreću veliku.

Štapićem si osvjetljujem put,

do djetinjstva mojeg zalutalog.

                        Ana Pavičić, 1.a

Maček

Znam da me čeka,

Mrk i crn,

Maček iza ugla.

Gleda me ispod oka.

I da će zabit svoje

Kandže u moju kožu.

I da će plačući, moju

Krv ispljunut na travu.

Znam da me čeka,

Mrk i crn,

S kandžama i mržnjom

Iza ugla.

Iza ugla, mrk i crn.

                        Pavel Domović, 1.a

Zvijezda da mi je biti

Pa da netko za mene

brojeći zvijezde kaže:

ono je moja zvijezda.

Zvijezda da mi je biti.

Kad bi ti bio zvijezda,

Bio bi najsretnija zvijezda na nebu.

Osvijetlio bi mi noć u tami.

I osvijetlio tamne rupe u mom srcu.

                        Lora Mađar, 1.a

Demokracija

Najgore je ovo ropstvo na slobodi,

Okove nemaš, a glava ti u vodi.

Kako hoće, tako s tobom rade

Toneš, toneš, pa te iz vode izvade.

I onda opet ide neka tlaka.

Pomisliš da najbolje budeš

Tamo neka dlaka…

                        Borna Živko, 3.a

Luda ptica

Leti, leti luda ptica.

Što li smjera? Gdje se skita?

Nema mira pa se kreće,

Ne pazeći se zaleti u bakino cvijeće.

Voli putovati, ide na jug,

Njen put je uvijek previše dug.

Kući je nema, mama se brine,

Kada se vrati, dolazi iz divljine.

                        Leona Šajn, 3.a

Moj mjesec

U tami toj pustoj,

Sijaš samo ti.

U tami toj lakoj

Najljepša si mi od svih.

Moj mjesec čeka tvoju noć

Tada je najjača moć.

U susretu sa znancem

Zanemarim svoju sreću.

                        Elena Sesvečan, 3.a

Žena, majka, kraljica

Majka, ona je ta koja te

devet mjeseci nosila,

dane i noći za tebe

brinula.

                        Veronika Lovković, 3.a

Sletjelo je,

na moje rame,

baš kao ptičica.

Rijeka teče,

sunce sije,

a meni baš prija!

                        Nevena Radelić. 3.a

Dubrovnik

Val za valom obali dolazi,

Dubrovčani ljeto dočekali,

Brodovi i lađe se njišu,

Dubrovčani ljeto bez kiše pišu.

                        Nika Radelić, 3.a